DEČAK I PAS
U izlogu prodavnice kućnih ljubimaca pojavio se natpis “PRODAJU SE ŠTENCI”. Neki je dečak pročitavši natpis odlučio ući u prodavnicu da se raspita. “Koliko koštaju štenci?”, pitao je vlasnika prodavnice.
“Između 30 i 40 dolara”, odgovori trgovac. Dečak zavuče ruku u svoj džep i izvuče nešto sitnog novca.
“Ja imam samo 2.37! Mogu li ipak da ih pogledam?”. Trgovac se nasmeši i zazviždi, a iz kućice u dvorištu došeta ponosna kujica sa svojih pet mekanih loptica. Jedno je štene vidljivo zaostajalo za drugima. Mali se dečak odmah sagne i nežno podigne hromo štene.
“Šta nije u redu s ovim psićem?” Trgovac mu objasni da se štene okotilo s jednom kraćom šapom i da će zato uvek hramati. Dečak je uskliknuo:
“To je štene koje bih voleo kupiti!”. Trgovac reče:
“Ovo štene ne moraš kupovati, ako ga zaista želiš, ja ću ti ga pokloniti!”
Na to se dečak rastužio:
“Ne želim da mi ga poklonite. Ovo štene je jednako vredno kao i ostali. Želim ga kupiti po punoj ceni. Sada ću vam dati 2.37 i po 50 centi svaki mesec sve dok ga ne otkupim!”
Na iznenađenje trgovca, dečak povuče nogavicu svojih pantalona i pokaže svoju iskrivljenu, invalidnu nogu koju je podupirala metalna šipka. Tada tiho uzvrati:
“Ni ja nikada neću moći trčati, ni skakati. Ovom štenetu treba neko ko će ga razumeti. Neko ko će o njemu brinuti i voleti ga baš takvog kakav jeste.”
Nikada ne procenjujte nekoga po onome šta ne može uraditi, već po onome šta može.
U izlogu prodavnice kućnih ljubimaca pojavio se natpis “PRODAJU SE ŠTENCI”. Neki je dečak pročitavši natpis odlučio ući u prodavnicu da se raspita. “Koliko koštaju štenci?”, pitao je vlasnika prodavnice.
“Između 30 i 40 dolara”, odgovori trgovac. Dečak zavuče ruku u svoj džep i izvuče nešto sitnog novca.
“Ja imam samo 2.37! Mogu li ipak da ih pogledam?”. Trgovac se nasmeši i zazviždi, a iz kućice u dvorištu došeta ponosna kujica sa svojih pet mekanih loptica. Jedno je štene vidljivo zaostajalo za drugima. Mali se dečak odmah sagne i nežno podigne hromo štene.
“Šta nije u redu s ovim psićem?” Trgovac mu objasni da se štene okotilo s jednom kraćom šapom i da će zato uvek hramati. Dečak je uskliknuo:
“To je štene koje bih voleo kupiti!”. Trgovac reče:
“Ovo štene ne moraš kupovati, ako ga zaista želiš, ja ću ti ga pokloniti!”
Na to se dečak rastužio:
“Ne želim da mi ga poklonite. Ovo štene je jednako vredno kao i ostali. Želim ga kupiti po punoj ceni. Sada ću vam dati 2.37 i po 50 centi svaki mesec sve dok ga ne otkupim!”
Na iznenađenje trgovca, dečak povuče nogavicu svojih pantalona i pokaže svoju iskrivljenu, invalidnu nogu koju je podupirala metalna šipka. Tada tiho uzvrati:
“Ni ja nikada neću moći trčati, ni skakati. Ovom štenetu treba neko ko će ga razumeti. Neko ko će o njemu brinuti i voleti ga baš takvog kakav jeste.”
Nikada ne procenjujte nekoga po onome šta ne može uraditi, već po onome šta može.
Нема коментара:
Постави коментар
Prokomentarišite post.