ZAŠTO VIČEMO?
Jednom je učitelj pitao svoje učenike:
"Zašto ljudi viču kad su ljuti?"
Jednom je učitelj pitao svoje učenike:
"Zašto ljudi viču kad su ljuti?"
Učenici su razmišljali neko vreme:
"Zato što izgubimo strpljenje - zato vičemo" - reče jedan
"Ali, zašto bi vikao ako je osoba pored tebe?" - pita učitelj - "zar nije moguće govoriti tiho i lagano?"
Učenici su davali još neke odgovore, ali nijedan nije zadovoljio učitelja
Naposletku je objasnio:
"Kada
su dve osobe u svađi, ljutite, njihova se srca jako udalje..Zato moraju
vikati jedno na drugoga, da njihov krik premosti udaljenost i da se
mogu čuti. Što su ljući, glasnije moraju vikati, jer je udaljenost među
njima sve veća.
Potom je učitelj pitao:
"Šta se dogodi
kada se dve osobe zaljube?. Ne viču jedan na drugoga, već govore tiho i
nežno. Zašto? Njihova srca su veoma blizu. Udaljenost među njima je
veoma mala.
A šta se dogodi kada se još više zaljube? Ne govore. Samo šapuću i još više zbližuju u svojoj ljubavi..Konačno, ne trebaju više ni šapat. Samo se gledaju i to je sve. Takve su dve osobe koje se vole."
A šta se dogodi kada se još više zaljube? Ne govore. Samo šapuću i još više zbližuju u svojoj ljubavi..Konačno, ne trebaju više ni šapat. Samo se gledaju i to je sve. Takve su dve osobe koje se vole."
Onda je rekao:
"Kada
se svađate, nemojte dozvoliti da se vaša srca udalje, ne izgovarajte
reči koje bi vas mogle još više udaljiti, jer će doći dan kada će
udaljenost biti tako velika, da više nikad neće biti puta nazad."